Naslon je trodijelan, razvedenog oblika. Obla ramena i tjeme pojedinih odjeljaka blago su ispupčeni, a u visini polovice leđa, na mjestu razdvajanja, konkavni profili ocrtavaju oble intervale. Uz osnovni okvir sjedala teče ukrasna perforirana traka s motivima voluta i trolista. Sjedalo je blago uleknuto. Rukohvati i prednje noge načinjeni su od para greda što opisuju blago trodiranu «s» liniju. Završavaju prema van okrenutom pužnicom, odnosno, prema naprijed izbačenim zglobom. Stražnje noge blago istupaju izvan linije okvira sjedala.

Godine 2006. tapeciran je tkaninom prigušene bordo boje s jednostavnim romboidnim uzorkom. Prilikom uklanjanja oštećene presvlake zatečene na sofi (žuta svila s biljnim motivom u romboidnim ukladama) pronađen je dio starije (izvorne?) presvlake po uzoru na koji je odabrana sadašnja presvlaka. Iste godine lakirani su i učvršćeni drveni dijelovi u radionici Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Nova presvlaka u skladu je s neogotičkim oblikovanjem ukrasne trake. Prijašnja presvlaka, premda također iz razdoblja historicizma, u stilu je neorokokoa, omiljenog za salonski namještaj. Kao što je čest slučaj sredinom 19. stoljeća i kasnije, nije imitiran gotički tip namještaja, već su za ukrašavanje korišteni motivi iz istovremenog arhitektonskog repertoara. Ovaj pak svojim, razmjerno mekim, oblicima nagovješćuje talijansko podrijetlo sofe, što je prilična rijetkost u zbirkama namještaja kontinentalne Hrvatske.

Predmet je kupljen 1962. godine u Karlovcu od privatnog prodavatelja.