Stolna daska i sjedalo s naslonom postavljeni su na stranice što ih odozdo povezuju grede. Pomična stolna daska ima otvor za tintarnicu i utor za pisaljke, a ispod nje je pretinac za školski pribor. Sjedalo se može privući stolnoj dasci. Stranice ispod sjedala imaju užljebljeni i klizni dio, što omogućuje mijenjanje visine sjedala i približavanje stolnoj dasci. Pri dnu svih stranica su četvrerozubi prihvati na koje se može postaviti podnica, čime se smanjuje razmak između sjedala i oslonca za noge. Ovi pomični dijelovi omogućuju prilagodbu za različite uzraste, što je posve u duhu naputku Kr. zemaljske vlade iz 1897. godine, prema kojem pučke škole trebaju imati klupe prikladne za bar tri dječja uzrasta (visina sjedala treba iznositi oko petine ukupne tjelesne visine). Nadalje, klupe su morale imati naslon, spremišta za učila, rupe za tintarnice s poklopcima i utore za olovke i držala. Uobičajen je bio sklop stolne površine i sjedala, a prevladavale su dvosjedne ili još veće klupe, dok su jednosjedne bile rjeđe (Hrvatski školski muzej u Zagrebu posjeduje samo jednu jednosjednu klupu).

Klupu je oblikovana u stilu secesije. Stranice uz stolnu dasku ukrašene su motivom stiliziranog stručka cvijeća s izduženim čaškama i, bliže podnožju, trolista. Šireći se da prihvati stolnu dasku, valoviti obris stranice usklađen je s linijama ukrasa izvedenog „na proboj“, čime je uspostavljena jedinstvena i pregledna ploha. Ovakvo jedinstvo konstrukcijskih i ukrasnih elemenata je svojstvo secesije koje najavljuje i suvremeno doba.

Klupa je nabavljena 1979. godine, za izložbu „400 godina karlovačkog školstva“, autorica Marije Vrbetić, a pripadala je starom inventaru pučke škole Turanj. U izvornom je stanju, dosta pohabana, s mrljama od tinte i tek mjestimice sačuvanim lakom.

Dvosjedne klupe, i one još veće, u kojim učenici dijele i stolnu dasku i dasku za sjedenje (klupu u užem smislu riječi) bile su sve do nedavno toliko uobičajen školski namještaj, da je izraz «školska klupa» uvriježen i danas, premda se odnosi poglavito na radni stol za kojim bok uz bok mogu sjediti dva učenika, a u katalozima suvremenih proizvođača može se naći i «školsku klupu jednosjed». Predodžba starih klupa sačuvana je i u izrazu «sjediti u klupi».