Dana 11. travnja 2018. godine navršilo se 150 godina od smrti jednog od najzaslužnijih ljudi za razvoj glazbenog života u Karlovcu u 19. st. skladatelja, dirigenta, pijanista, orguljaša, glazbenog pedagoga i zborovođe PHPD „Zora“ - Otona Hauske (Češka, 1809. – Karlovac, 11.4.1868.).

U Karlovac se doselio 1826. godine gdje je dobio mjesto jedinog učitelja i ravnatelja Glazbene škole te orguljaša župne crkve Presvetoga Trojstva.

Podučavao je pjevanje, flautu, klarinet, rog, violinu, violončelo, klavir i orgulje. Obogatio je instrumentarij Glazbene škole i uveo nove nastavne predmete (klavir, orgulje) te odgojio naraštaje glazbenika, među kojima je bila i pjevačica svjetskoga glasa Ilma Murska i Imbro Tkalac.

U crkvi Presvetog Trojstva osnovao je i vodio dječački pjevački zbor, a crkveno pjevanje podigao na višu razinu. Istodobno je dirigirao Gradskom glazbom i utemeljio amaterski orkestar. Sudjelovao je u osnivanju „Zore“, kojoj je bio, zajedno s A. Suppanom, zborovođom (tehničkim ravnateljem) do kraja života.

Predavao je i na karlovačkoj Gimnaziji (1864.), a podučavao je i privatno. Kao koncertni pijanist nastupao je solistički i u komornim sastavima. Godine 1856. ravnao je u Zagrebu koncertom povodom 100. obljetnice Mozartova rođenja. Skladao je instrumentalna i vokalna djela koja su većim dijelom izgubljena. Njegove Varijacije za klarinet i orkestar  na davoriju Nek se hrusti šaka mala (Gaj-Vukotinović) izvedene su u jeku hrvatskog narodnog preporoda na zasjedanju Hrvatsko-ugarskog sabora u Požunu 1839. godine u interpretaciji hrvatskog izaslanika, nekadašnjeg karlovačkog gradonačelnika, vatrenog ilirca Dragutina Klobučarića na klarinetu. Po sačuvanim skladbama i podacima o naslovima izgubljenih djela može se reći da je stvaralački pridonio rodoljubnom ozračju narodnog preporoda.

Od izgubljenih skladba treba izdvojiti Lamentaciju (Tužaljka proroka Jeremije) za zbor i orkestar, koja se godinama izvodila na Veliki petak u karlovačkoj župnoj crkvi, kao i skladbu Blagotvornost na stihove Ivana Mažuranića.

Za 42 godine svog djelovanja u Karlovcu Hauska je bio središnja osoba glazbenog života. Prema suvremenicima, posebice prema zapisima Dušana Lopašića, bio je jedan od najomiljenijih karlovačkih građana – društven, duhovit i veseo, koji je rado jeo i pio šampanjac.

PHPD „Zora“ mu je 1866. godine poklonilo povodom njegovog imendana „stalnu uspomenu - srebrom okovanu čašu s primĕrenim natpisom, koja bi kao jamstvo neprekidne uzajamnosti, tim većma spajala srca naša i njegovo …“ Dokument se čuva u Fondu PHPD „Zore“ Zbirke dokumentarne građe Gradskog muzeja Karlovac i može mu se pristupiti preko platforme Gradski muzej Karlovac online "http://www.online-zbirke.gmk.hr/.

Na njegovom sprovodu bio je cijeli Karlovac, a „Zora“ je zajedno sa svećenicima pjevala Miserere, a nad grobom, po njegovoj želji Bývali Čechové statní junáci.

***

(Podaci preuzeti iz monografije I. Ott, D. Polović, Lj. Ščedrov, “Pjesmom za dom”, te članka I. Ajanović Malinar na portalu Hrvatskog biografskog leksikona "http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7322.