Arheološki odjel Gradskog muzeja Karlovac u Zbirci prapovijesne građe, pod inventarnim brojem 221, čuva vrijedan i zanimljiv predmet, koji nam svjedoči o materijalnoj i duhovnoj kulturi jedne od najstarijih ljudskih zajednica karlovačkog područja. Riječ je o keramičkoj bočici pripisanoj nositeljima lasinjske kulture, koja ispunjava vrijeme ranog i srednjeg eneolitika (bakrenog doba) kontinentalne Hrvatske. Njezina starost je procijenjena u vrijeme oko 2500. godine pr. Kr. Bočicu su pronašli speleolozi Planinarskog društva Dubovac prilikom istraživanja spilje Vrlovke kod Ozlja davne 1958. godine. Bikonična bočica visoka svega 9 cm svjedočanstvo je visokog stupnja razvoja onodobne materijalne i duhovne kulture. Od zaravnjenog oboda promjera 2,8 cm i nešto užeg vrata, širi se prema trbuhu promjera 6,4 cm, a od trbuha se ponovno sužava prema dnu, promjera 1,2 cm. Izrađena je od keramike fine fakture i glatke površine. Veći dio posude je tamnije smeđe, dok je obod u svijetlijim nijansama smeđe boje.

Bočicu karakterizira bogat spektar ukrasa po čemu se ona i ističe od ostalog lasinjskog materijala, te je na određeni način postala predmetom znanstvenih rasprava. Dominantno ukrašavanje je urezivanje, praćeno inkrustacijom. Ukrasi počinju ispod zaravnjenog oboda u vidu tri paralelno urezane linije. Na prijelazu iz vrata u trbuh nalazi se traka ispunjena kratkim okomitim urezima. Trbuh je ukrašen kosim linijama koje se spajaju i tvore oblik sličan trokutu. S gornje i donje strane linije-trokuti su flankirani trakom ispunjenom kratkim urezima. U ravnini sredine trbuha, s dvije strane, nalaze se dvije istake, koje su probušene i nalikuju na male ručkice. Na obodu se također nalaze male rupice, u istoj ravnini s ručkicama na trbuhu. Okomito na njih, prema dnu, spuštaju se trake s urezima. Ukrasi u potpunosti ispunjavaju tijelo bočice, a bijela inkrustacija na tamnoj podlozi daje poseban vizualno-koloristički efekt.

Točna namjena ovog predmeta i danas nije u potpunosti razjašnjena. Prema prvotnim tumačenjima ona je služila kao kultna zvečka, međutim, ovo mišljenje je s vremenom napušteno. Ipak, zadržano je mišljenje da je služila prilikom određenih kultnih radnji. Jače uporište toj teoriji dao je rezultat sadržaja bočice. Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu napravljena je analiza njezinog skromnog sadržaja. Spektri nuklearno-magnetske rezonancije uputili su na postojanje estera, kojima preteče mogu biti eterična ulja. Zaključak koji se može izvući na temelju analiza jest da su se u bočici držala mirisna ulja. Kako se o duhovnim aspektima lasinjske kulture još uvijek malo zna, teško je reći o kakvim se kultnim obredima radilo, pa i tvrditi sa sigurnošću da su uopće obredi u pitanju. Lasinjska kultura je nastala na neolitskim supstratima, ovisno o geografskom smještaju (kasnovinčanski, kasnosopotski, kasnolenđelski). Sukladno tome, na određenom području se razvijaju regionalni tipovi iste. Njeno trajanje i razvoj tekao je u tri faze. Kasna faza kulture istovremena je mlađim horizontima bodrokeresztúr kulture te posjeduje nalaze retz-gajari kulture, a njeni nositelji, čini se, kontaktiraju i s nositeljima vučedolske kulture. U toj trećoj, odnosno, kasnoj fazi, razvio se poseban ''lasinjski'' stil, dok je u prethodnim fazama materijalna kultura bila pod utjecajem ranijih kultura.

Upravo su to i razlozi zbog kojih se, osim o njenoj namjeni, u novije vrijeme raspravlja i o kulturnoj atribuciji. Ona je, kako sam navela na početku, tradicionalno svrstavana u lasinjski inventar, kao izuzetak i posebnost. U novijoj literaturi određeni autori, na čelu sa Zorkom Markovićem, pripisuju ju retz-gajarskom materijalu. Ova atribucija temeljena je u prvom redu na stilskim karakteristikama, odnosno, načinu ukrašavanja, te činjenici da ona izgledom odstupa od ostalih poznatih lasinjskih bočica. Pobliže okolnosti nalaza bočice nisu poznate, pa ju ne možemo staviti u neki konkretniji stratigrafski okvir. Bikonični oblik je u potpunosti lasinjska karakteristika, dok ukras doista ukazuje na ispreplitanje stilskih obilježja lasinjske i retzgajarske kulture. Međutim, nalazi okolnog prostora svjedoče da je ovaj prostor bio primarno naseljen nositeljima lasinjske kulture, o čemu svjedoče nalazi sličnih bočica s ukupno 6 lokaliteta u bližoj i daljoj okolici. Nositelji lasinjske kulture osim zemunica i sojenica koriste i spilje, ali rijetko i privremeno. Spilja Vrlovka je zaštićeni spomenik prirode i važno arheološko nalazište s tragovima boravka ljudi od kamenog doba, preko antike i srednjeg vijeka pa sve do novog vijeka. U eneolitiku ona je nesumnjivo povremeno korištena kao kultno mjesto i nije isključeno da je služila i kao refugij u razdobljima određene opasnosti.

Bočica je izložena na stalnom postavu Gradskog muzeja Karlovac, u vitrini s najstarijim artefaktima karlovačkog prostora. Obješena na komadu konopa, kako je, čini se, stajala u svom primarnom ambijentu. Posebna i drugačija, privlači poglede naših posjetitelja i golica njihovu maštu i znatiželju; a nama arheolozima daje inspiraciju za potragu novih predmeta koji će rasvijetliti duhovni život ''Lasinjana'' i pravu poruku ovog neobičnog predmeta. Gledajući u nju s pravom si postavljamo pitanja: je li njen autor modelirajući glinu imao u mislima ženski lik, pa je bikoničan izgled posljedica pokušaja oponašanja oblina ženskog tijela, a ukrasi imitacija odjeće i nakita? Ako bi se ovaj slijed misli pokazao točnim, onda bi ona imala daleko dublju poruku, te bi se mogla povezati sa štovanjem ženskog kulta plodnosti. Nažalost, kao i u svemu, vrijeme i neki novi nalazi donijet će konačan odgovor u rasvjetljavanju ovog lijepog i misterioznog predmeta, koji će, kao i stoljećima do sada, odlijevati zubu vremena, ali ne i znatiželji maštovitih promatratelja.

Matea Galetić

Literatura:

DIMITRIJEVIĆ, S.,1979. – Lasinjska kultura, PJZ III (Eneolit), Sarajevo, 137-183.

DIMITRIJEVIĆ, S. – TEŽAK-GREGL, T. – MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, N., 1998. – Lasinjska kultura, PRAPOVIJEST, Zagreb, 115-118.

ČUČKOVIĆ, L., 2009. – Špilja Vrlovka –arheološka istraživanja 2007. i 2008., Glas Gradskog muzeja Karlovac 6, god. VIII, 20-21.

MARKOVIĆ, Z., 1994. – Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba, Koprivnica.

TEŽAK – GREGL, T., 2007. - Ponovno o lasinjskoj bočici iz Vrlovke, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24/2007., Zagreb, 35-40.