Po osnovnoj definiciji vakuum je prazan prostor ispunjen razrijeđenim zrakom, jednako tako i plinom ili parom, a karakterizira ga i činjenica da se u njemu, tj. u toj prostornoj praznini, izgube svojstva svega što postoji, bilo ljudi ili drugih živih bića, kao i svake stvari i svakog predmeta.

Problematizirajući ovu intrigantnu temu u seriji crteža naslovljenoj "Vakuum", Labaš otkriva, iz crteža u crtež, tu duboku egzistencijalističku slojevitost prostora kao tamni ponor i beznadni prostor u kojemu je amalgamirano ljudsko postojanje u svojim fizičkim i duhovnim svojstvima, i u njihovim vidljivim i nevidljivim tragovima. U tom suptilnom pletivu crtovlja i boje Labaš stvara crteže jedinstvene likovne izražajnosti produbljujući već poslovičnom vještinom njezin intenzitet inventivnim korištenjem sredstava i materijala: olovkom, ugljenom iz zgarišta, akrilnom bojom, pastelom. Tom vještom rukom crtača Labaš otkriva zagonetnu isprepletenost svjesnog i podsvjesnog, osjećaje praznine i nesigurnosti, tame i svjetlosti. A nadasve otkriva, u okerima i plavetnilima, u smeđim i crvenim nijansama, u crnom potezu kredom i u slobodnijoj gesti bojom, to jedinstveno slikarsko majstorstvo što u njegovom djelu emanira golemom likovnom energijom. Autor teksta predgovora izložbi je Milan Bešlić.